Možda ste upravo završili obrok, ali već razmišljate o nečem slatkom. Ili vam određena hrana “ne izlazi iz glave”, iako znate da ste siti.
U posljednje vrijeme za taj se fenomen sve češće koristi izraz “food noise” ili “buka oko hrane”. Iako je termin postao popularan tek nedavno, ono što opisuje nije novo.
Riječ je o vrlo stvarnom spoju biologije, hormona i načina na koji mozak reagira na hranu.
I ne, nije samo stvar “slabe volje”.
“Food noise” opisuje stalne misli o hrani, planiranju obroka ili žudnjama koje se pojavljuju tijekom dana čak i kada fizička glad nije prisutna.
Što jesti.
Kad jesti.
Imate li nešto slatko doma.
Hoćete li izdržati bez grickanja.
Što ćete naručiti kasnije.
Kod nekih ljudi ta je buka tiha.
Kod drugih je toliko glasna da postane iscrpljujuća.
I zanimljivo, znanost danas pokazuje da iza toga možda stoji puno više od same navike.
Jedno novije istraživanje objavljeno u časopisu Nature proučavalo je kako mozak reagira na signale povezane s hranom. Pokazalo se da kod nekih ljudi centri u mozgu povezani s nagradom i užitkom reagiraju intenzivnije. Kada vidimo ili pomislimo na hranu, mozak otpušta dopamin, tj. neurotransmiter povezan s motivacijom i osjećajem nagrade. Kod osoba s izraženijim “food noise-om”, taj signal može biti jači. Hrana tada nije samo izvor energije, nego i snažan emocionalni podražaj.
To može objasniti zašto određene misli o hrani djeluju toliko “glasno”.
Drugo istraživanje, objavljeno u časopisu Nutrients, bavilo se komunikacijom između crijeva i mozga. Naša crijeva proizvode različite hormone koji sudjeluju u regulaciji apetita i sitosti uključujući GLP-1, hormon o kojem se danas puno govori u kontekstu lijekova za mršavljenje. U idealnim uvjetima, ti hormoni mozgu šalju signal:
“Dovoljno je, siti smo.”
No kod nekih ljudi ta komunikacija može biti manje učinkovita.
Rezultat? I nakon obroka mogu ostati prisutne misli o hrani, želja za grickanjem ili osjećaj da sitost “nije stigla”.
Kada na hranu gledamo isključivo kroz prizmu discipline i kontrole, lako je razviti osjećaj krivnje. No “food noise” pokazuje da odnos s hranom često uključuje puno više od same volje.
Na njega mogu utjecati:
Drugim riječima, tijelo i mozak stalno razmjenjuju informacije, a ponekad ta komunikacija postane “glasnija”.
Ne postoji jedno univerzalno rješenje, ali određene navike mogu pomoći u stabilnijoj regulaciji apetita i signala sitosti.
Primjerice:
Cilj nije “savršena kontrola”, nego bolje razumijevanje signala koje tijelo šalje.
“Food noise” nije izmišljeni trend niti znak manjka discipline. To je način na koji biologija, hormoni i mozak mogu utjecati na naš odnos s hranom.
Razumijevanje tih procesa često je prvi korak prema mirnijem i manje opterećujućem odnosu s jelom. Sve više istraživanja danas pokazuje koliko su crijeva, mikrobiom i mozak međusobno povezani, a posebno kada govorimo o apetitu, sitosti i načinu na koji doživljavamo hranu.
Zato se u kontekstu podrške mikrobiomu sve češće spominju upravo vlakna, ali i važnost razumijevanja vlastitog mikrobioma i individualnih reakcija organizma.
U tome Metabelly može pomoći kroz dva pristupa:
Metabelly Fiber, kao jednostavnu podršku povećanom unosu vlakana,
Metabelly analizu mikrobioma, koja omogućuje bolje razumijevanje vlastitog organizma i načina na koji reagira na prehranu i životne navike.
Jer ponekad cilj nije “utišati” tijelo, nego bolje razumjeti što nam pokušava reći.
Hayashi, D., Edwards, C., Emond, J. A., Gilbert-Diamond, D., Butt, M., Rigby, A., & Masterson, T. D. (2023). What Is Food Noise? A Conceptual Model of Food Cue Reactivity. Nutrients, 15(22), 4809.
Dhurandhar, E. J., Maki, K. C., Dhurandhar, N. V., Kyle, T. K., Yurkow, S., Hawkins, M. A. W., Agley, J., Ho, E. H., Cheskin, L. J., Sørensen, T. I. A., Wang, X. R., & Allison, D. B. (2025). Food noise: definition, measurement, and future research directions. Nutrition & Diabetes, 15(1), 30.
Prijavom se slažete s primanjem našeg newslettera. Ne šaljemo spam – samo korisne informacije za vaše zdravlje.
Upišite vašu email adresu i preuzmite vodič.